25 February 2010

Izložba veza / Embroidery exhibition

Prošle nedelje sam u Muzeju grada Novog Sada bila na izložbi pod naslovom "Vez po pismu, pismo po vezu". Radi se o tradicionalnim motivima vezenim različitim tehnikama, od rišeljea do goblena, na predmetima različite namene, a ono što im je zajedničko jeste upotreba pisma u vezu. Ako ste u Novom Sadu a zanima vas vez ili ručni rad uopšte, toplo preporučujem. Izložba je otvorena do 1. maja, a muzej se nalazi u Dunavskoj 29. To je na samom kraju pešačkog dela Dunavske ulice, s leve strane (mapa). Fotografisanje je bilo dozvoljeno pa evo nekoliko slika.

I went to an embroidery exhibition last week. The exhibits were mostly of traditional motifs and patterns, but what they all have in common is the use of letters and alphabets. Cameras were allowed so I was able to take a few photos.

Plakat za izložbu / Exhibition poster



Kuvarica (dozidnica). Šovinističku poruku neću komentarisati :) / I don't know the name of this in English. It's a piece of embroidered cloth that in the past (in the days before tiles began to be widely used) would be pinned onto the wall above the cooker to prevent the wall from getting dirty and as a form of decoration. A lot of sexist messages on them :) This one says something like "When the kitchen is in order, the woman is as sweet as honey".



Šporet i još jedna kuvarica ("Zašto gledaš sad u lonac kad mi nisi dao novac") / A traditional stove with another wall cloth ("Why are you looking into the pot if you didn't give me money" - it rhymes in Serbian).



Detalj iznad šporeta, vezeni držač za šibice / A detail from above the stove - a match box case.



Držači za četke i češljeve. Od bensedin art sam naučila da se ono prvo to zove "četkara" pa pretpostavljam da je ovo drugo "češljara". / Cases for hairbrushes and combs.



Krevet s vezenom posteljinom, ćilimom i ponovo dozidnicom. / A bed with embroidered bed linen, a kilim and again a wall cloth.



Vez u šifonjeru. Jako mi je simpatično što su stavili čak i dunje. / Embroidery in a traditional wardrobe. On the top you can see two half-dry quinces - people used to leave them in the rooms to dry because of the pleasant smell. Some people still do it.



I, za kraj, par ženskih gaća :) Moram sebi nabaviti jedne ovakve. Inače, ne vidi se, ali pri vrhu imaju sitnim bodom izvezeno ime vlasnice / And for the end, knickers :) I wish I had a pair of my own :) You can't see it but there's actually the name of the owner embroidered in small letters at the top, near the belt.

16 comments:

  1. Znaš da padam u iskušenje da sebi sašijem jednu ovakvu "pidžamu" k'o na poslednjoj fotografiji! Pri samoj pomisli da sam to obukla, padam od smeha:)! Fale mi još vikleri, jesam li ovo pravilno rekla?

    ReplyDelete
  2. Joooj, Misha, ovo je prekrasno ... tako me nekako taknulo u srce. Znam da su bezvezni ti natpisi i prije bih si ruku odsjekla nego tako nešto "pjesnički" izvezla, ali vremena su bila drugačija. Sirotim ženama nije ništa drugo ni preostajalo nego biti u kuhinji i nadati se da će im muž dati dovoljno novaca za kupovinu - možda su mu vezle za upozorenje? Sjećam se priča svoje bake i nekih starijih žena, stvarno im nije bilo lako u životu; zato me nekako i taknu ti ormari puni vezene posteljine ... tko zna jesu li suzama močile ta platna, jesu li bile voljene među tim vezenim plahtama, jesu li se sramile pred njegovim pogledom u tim čipkanim dugačkim gaćama?
    Inače, ako organiziraš se Bensedin jedan sew and stitch along, u kojem ćemo napraviti modernu interpretaciju francuskih gaća, računajte i na mene ;-)

    ReplyDelete
  3. meni je ovo divno!
    bensi, ja trenutno imam viklere na glavi ;)

    ReplyDelete
  4. Jao Misha vrati me u detinjstvo:)))

    Moja baka je imala baš ovakav"kredenac" koji je držala pod ključem.
    U njemu je bilo uvek slatkiša za nas decu,kad smo kretali kuci iz njega se vadio crvendać,a tek uštirkana posteljina.Kad se setim samo tih dunja čiji se miris osecao već na ulaznim vratima ......

    ReplyDelete
  5. Predivna izložba! Jest da su neke izreke smiješne, ali predivno izvezene.

    ReplyDelete
  6. Ah... ta prošla vremena, bude neku nostalgiju. Mislim da ipak ne bi mijenjeli današnje vrijeme za ono prošlo. Bio je to težak život.
    Sjećam se bakinih priča, proživjeli su i sunce i kišu, kako je znala reći. Jedno se mora priznati, bile su prave umjetnice, od ručnih radova pa do skuhanog ručka od skromnih namirnica.

    ReplyDelete
  7. Drage moje, kakoje lijepo šetati s jednog bloga na drugi i ostavljati poruke zahvale, da bilo je svega, i svakakvih poruka, a o njihovom teškom "življenju" da i ne govorimo, priključujem se za sal, ajmo odrediti i ime. Kad je došao film Lolita, i kad je moja šnajderica mama to vidjela, + plus ogledni primjerak nešto svileno roza imalo je i gornji dio (nešto alla filmovi Doris Day) tata je to donio iz USA, kad je kao pomorac obišao svijet, pa mu je to uvalila bratićeva žena, ,sašila mi je nešto slično, ali je po mom naređenju te gaće skratila, uvalila lastik u nogavice, pak sam vam izgledala kao lilihip, visoka, i tanka, a dolje su izvirivale duge noge, dakle da se zaista povaljaš od smijeha, pak je usput to i prozvala kao nekakav baby doll..... Talijanke to nazivaju mutandoni, jer u žargonu za donje ženske gaćice znaju reći barem mi u Istri mutande, a onda nešto tako veliko i ogromno odmah se prozove mutandoni. Idem obići ostale. Pozdrav. loredana.

    ReplyDelete
  8. da sam znala da sivam onda bi i ja htjela ucestvovati u ovaj "sew and stitch" koje napominje romantales. imam ideju, moje bi bile puno krace od ove, ali ne znam krojiti i zato odustajem.ali kako vise gledam sliku od gace zamisljam vec po malo i gornji dio

    ReplyDelete
  9. Vi zaboravljate da ja ne znam da šijem :( Evo ako hocete, ja mogu organizovati SSAL (sew and stitch along) ako će mi neko pomoći s par saveta pošto to nikad nisam radila niti sam u nečem sličnom učestvovala.

    ReplyDelete
  10. Hi my dear, I would like to be there to appreciate all the beautiful works. It will be a success!

    Lúcia
    www.fazemosdeconta.com

    ReplyDelete
  11. Wow so many beautiful embrodery's! It must have been wonderful to get to visit this exhibition and see all that great old work.

    ReplyDelete
  12. Vratila si me u djetinjstvo...
    Tako je po prilici izgledalo u kući tatine ujnice...ponekad mi jako nedostaje ta njezina kuća,dvorište,koke,kravice i pjetao kojeg sam se bojala ko samog vraga...

    ReplyDelete
  13. Wish I were there too! Great photos, thanks!

    ReplyDelete
  14. Ovo je prelepo!
    Pamtim iz detinjstva, kod svoje bake, ali to na zalost nije sacuvano, ali zato u roditeljskoj kuci mog supruga jeste. Drago mi je da se trdicija vraca, da i dalje zivi u nasim srcima i izbodenim prstima.
    A kredenci stoje, prebojeni, obnovljeni, ali vecni.

    ReplyDelete
  15. Draga Misha, hvala Ti za ovu postu, vrlo me dirnula i sjetila na moju baku koja je doista imala isto takav ormar pun vezene posteljine i kuhinjskih krpa sa svakojakim uzrecicama, nekih i do danasnjih dana mudrih, iako je vecinu pregazilo vrijeme. Koliko znam moja je baka te "krpe" sama nasljedila i donijela u svoj brak kao miraz. Dakle, jedino njezino bogatstvo, kao i u mnogih zena rodjenih oko 1910. Nazalost smo nakon njezine smrti morali sve baciti - jer su posteljine i krpe bile toliko iznosene, stare i izjedene od moljaca, da se nisu mogle ni za sta upotrijebiti, cak niti za uspomenu. Interesanto je, da su ti obicaji i u Austriji jos sacuvani, u gradovima ne vise, ali po selima. Moja susjeda jos zaista ima isto jednu takvu krpu za zid, koja cak i visi na zidu iznad ceran-peci, samo sto je vez plave boje. Zalosno je, da te lijepe obicaje mozemo otkriti gotovo samo u muzejima. Ali sudeci po komentarima tvojih citatelja, svima je nekako zao sto je to tako. Meni isto.
    Imas lijepi blog, citat cu tu cesce, ako nemas nista protiv.
    Pozdrav

    ReplyDelete